U našoj je školi održan zanimljiv susret s Teom Tomulićem, FIDE šahovskim majstorom, članom hrvatske šahovske reprezentacije, studentom i sportašem. Učenicima je približio svoj šahovski put te govorio o disciplini, učenju, tremi i važnosti ravnoteže između mentalne i tjelesne aktivnosti.

Teo je šah počeo igrati s tri godine, već je s četiri postao član šahovskog kluba, a titulu FIDE majstora stekao je sa samo 17 godina. Njegov put pokazuje koliko se daleko može stići kada se talent poveže s redovitim radom, strpljenjem i disciplinom.

Učenike je posebno zanimalo što se događa u mislima iskusnog šahista tijekom igre. Teo je objasnio da u pojedinim situacijama može planirati i do 25 poteza unaprijed. Ipak, šah nije samo računanje. Potrebno je procijeniti protivnika, prilagođavati plan i ostati smiren kada se igra razvije drukčije od očekivanoga. Njegove najdulje igre trajale su čak šest sati, a takvo je iskustvo doživio dva puta. Za toliko dugo razmišljanje potrebni su koncentracija, strpljenje i velika psihofizička izdržljivost. Teo stoga šah smatra sportom, ali naglašava da zbog dugotrajnog sjedenja šahisti trebaju uključiti i aktivnosti koje podrazumijevaju kretanje. Na zahtjevnim turnirima igrači mogu izgubiti između dva i deset kilograma, zbog čega su kvalitetan san, dobra prehrana i fizička priprema iznimno važni.

Šah i sport pomogli su mu izgraditi disciplinu i mirnije pristupati svakodnevnim teškoćama. Naučio je probleme sagledati hladne glave i ne brinuti se unaprijed oko situacija koje možda nisu toliko ozbiljne koliko se u prvi trenutak čine.

Govoreći o obrazovanju, Teo je istaknuo da je u osnovnoj školi bio učenik generacije, te je upisao GAM-u. Učenicima je uputio iskrenu poruku o važnosti kontinuiteta i ustrajnosti. Preporučio im je da treniraju, bilo šah ili neki drugi sport, da čitaju i razvijaju radne navike jer potencijal bez discipline često ostaje neiskorišten.

Razgovor su dodatno oživjele šaljive anegdote o najboljim i najslabijim protivnicima s kojima je igrao. Iza njih je ostala važna pouka: protivnika nikada ne treba podcijeniti.

Teo je govorio i o tremi, koju prije važnih nastupa smiruje unutarnjim dijalogom i opuštajućim pjevanjem. Naglasio je da svi osjećamo tremu i da je ona sasvim normalna.

Nakon razgovora uslijedila je šahovska simultanka na dvanaest ploča. Teo se kretao od učenika do učenika i na svakoj ploči odigravao po jedan potez. Simultanka je završila za 28 minuta.

Najzahtjevniju je strategijsku poziciju Teo imao protiv Lukasa, koji je osmislio najbolji plan igre, iako je svoju igru završio kao predzadnji natjecatelj. Posljednji je za pločom ostao Val, koji je nakon završnog poteza pružio ruku i zahvalio šahovskom majstoru.

Poseban dojam ostavili su koncentracija, strpljenje i profesionalno ponašanje učenika. Ozbiljno su pristupili svakom potezu, poštovali protivnika i stvorili atmosferu zbog koje je ovaj susret bio mnogo više od obične šahovske igre.