preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Prognoza

 
Kalendar
« Siječanj 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

 

 

 

 

 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 19. 10. 2010.

Ukupno: 381529
Ovaj mjesec: 1130
Radovi učenika

Tajanstvena šuma 

 

       Zamislila sam se. Ali nisam oklijevala. Zaputila sam se u tajanstvenu šumu.  

Sve je bilo tako tiho. Oko mene velike, prostrane, zelene livade. Cvijeće u cvatu. Putić od šljunka i zvuk šljunka poda mnom, bilo je jedino što sam mogla čuti… sve dok se nisam približila šumi.  

       Stajala sam pred njom. Toliko tajanstvenom, ali i božanstvenom. Čula sam rijeke i potoke, cvrkut ptica i šuštanje lišća. Nastavila sam hodati. Putić od šljunka odjednom je nestao. Zakoračila sam na mekanu zemlju. Ljepota šume bila je neopisiva. Visoko drveće štitilo je šumu od sunca, a svjetlost se u trakovima provlačila kroz granje. Ispunila me je sreća. Krošnje bujne, debla hrapava, moćna. Život stabla. Grmlje puno čudnoga, sočnog voća, koje nikada nisam vidjela. Plave jagode, zelene bobice, narančaste jabuke, bijele naranče i ljubičaste breskve. U toj šumi gljive su bile više od čovjeka. Dotaknula sam jednu. Iznenadila sam se… iako velika, bila je mekana i krhka. Nisu te gljive bile smeđe ili crvene s bijelim točkicama. Ma ne! Bile su šarene. Od bijele, do crne, a neke s milijunima raznobojnih, svjetlucavih točkica 

A tek cvijeće... Ljubičaste orhideje, plave tratinčice, bijeli tulipani.  

Sjela sam na kamen blizu velike rijeke. Leptiri i bumbari letjeli su oko mene. Na rijeci, predivni bijeli labudovi plutali su na vodi, mekani, raskošni. Srne su pile vodu. Nisu to bile obične srne. Imale su rog nasred čela i snježnobijelo krzno. Kao iz bajke. Ptice su se skrivale među krošnjama, njihov cvrkut bio je jedino što dokazuje da su tu. 

Izlazak iz tajanstvene šume nije bio kraj ovoga divnog putovanja. Ono je ostalo u meni kao trajni podsjetnik na ljepote svijeta dostupne samo maštovitima i onima čistoga srca. 

Laura Jozić, 7.a 

 

 

 

 

Danijela i šareno lišće

Danijela je zakoračila na suho šareno lišće. Šuštanje pod njezinim čizmicama i puhanje vjetra, bilo je jedino što je mogla čuti. Oko sebe je vidjela samo žute, narančaste i crvene nijanse.

Odjednom ugleda klupicu. Zaputi se sjesti...

Prije nego je sjela, očistila je klupicu od mokroga lišća. Njezine tople, mekane rukavice sada su bile mokre. Zatim podvuče svoju dugu žutu kabanicu ispod sebe kako bi mogla sjesti. Odjednom osjeti kapljicu na nosu. Pogleda gore u sivo nebo. Kapljice krenu sve brže padati. Navuče kapu na glavu, ustane i krene još dalje cesticom. Romon kišice, zvuk koraka po natopljenom lišću i pljuskanje vode iz lokvica po kojima je gazila, bili su poput glazbe iz neke sonate.

      Odjednom zastane. Tihi, bolni cvrkut privuče njezinu pozornost. Promrzla ptičica, obješenog krila nesigurno je stajala podno širokoga debla ogoljeloga stabla. Danijela je nježno podigne, obgrli je toplim, mekanim rukavicama te ju ponese sa sobom, ostavljajući trag na lišću i trag u trenutku.

                                                                                                                

   Laura Jozić, 5. a

 

 

Vila Jesenica

 

Svake godine vila Jesenica dobije zadatak dovesti Jesen u šumu.

Da dođe do nje mora proći sedam mora, sedam gora, troglavoga zmaja, začarane patuljke i njihove klopke.

Vjerojatno mislite da joj je lako jer ima krila, ali svaki put kada dođe taj zadatak, vila Jesenica magijom izgubi svoja krila. U nastavku priče saznat ćete kako vila Jesenica svake godine uspije na vrijeme dovesti Jesen u šumu.

Došao je kolovoz, vrijeme kada se vila Jesenica počinje spremati za put. Sa sobom obavezno uzima: Jesenske štapiće (u dvanaest različitih boja), kremu za zaštitu od sunca, štapove za planinarenje, hranu, odjeću i, naravno, slušalice, punjače i mobitel.

Svake godine životinje pomažu vili pri spremanju stvari, ali ove godine vila se sama spremila i otišla bez pozdrava.

Tako je započela njezina nova jesenska avantura.

Da bi došla do mora, trebala je dugo pješačiti. Ako ste mislili da vila Jesenica ide brodom, pa prevarili ste se! Vila Jesenica prepliva svih sedam mora u pet dana, naravno uz pomoć vilinskoga praha koji je pretvori u sirenu  i da joj moć duplo bržega plivanja. Znak da je preplivala svih sedam mora je plaža  iza koje se vide velike planine.

U tom se trenutku  vila priprema za planinarenje. Penje se po planinama poput mačke po drvetu. Na kraju zadnje planine je dočeka ogromno čudovište. Riječ  je o troglavome zmaju koji riga vatru. Naravno, vila Jesenica ga uvijek pobijedi, i to njegovom slabom stranom. Facebook-om. Na njemu provedu dva sata, a zatim se pozdrave i vila Jesenica nastavi svoj put.

Vila mora proći kroz mnoge klopke začaranih patuljaka koji sliče Picassovim slikama. Vili ni oni nisu problem! Pomoću  vilinskoga praha ih je uljepšala na jedan sat. Zbog ljepote, patuljci su zaboravili da im je vila bila na imanju.

Nakon još malo hodanja vila stiže do drvene kolibice u kojoj je spavala Jesen. Vila je tiho ušla u kolibicu i počela spremati Jesenje stvari. Petnaest minuta kasnije ju je probudila i laganim glasom rekla: Vrijeme je za pu, i  tri puta zapucketala prstima.

Jesen se našla u šumi gdje su je dočekale životinje.

Živjela je tu do studenoga,  pošto je tada trebala krenuti na put.  Na put po vilu Jesenicu  koja se odmarala u drvenoj kolibici iza sedam mora  i sedam gora, iza kojih se nalazi troglavi zmaj kojega čuvaju začarani patuljci sa svojim klopkama.

Tako je Jesen trebala prijeći isti put kao i vila Jesenica.

I tako svake godine ispočetka…  vila Jesenica ide po Jesen, a nakon tri mjeseca Jesen se vraća po vilu Jesenicu.

 

                                                                                                        

Tea Tirić, 5. b




preskoči na navigaciju